— t25&KUNSTTEATAR
JACKPOT
O predstavi:
Predstava Jackpot generacijska je priča o prijateljstvu, ljubavi, odnosima i kompromisima. Sanja i ljubavni par Goran i Sara dugogodišnji su prijatelji koji su zajedno zakoračili u kasne tridesete. Pripadaju generaciji koja je već pomalo umorna od života i iscrpljena od svakodnevne borbe za bolju egzistenciju, generaciji koja racionalno planira svoju budućnost, bez puno mladenačkih iluzija. No, kada Goran zaokruži prave brojeve na loto listiću te Sara i on osvoje jackpot u velikom iznosu, njihov se odnos sa Sanjom nepovratno mijenja. Računice postaju nepokolebljive, želje velike, a očekivanja iznevjerena. Baveći se raspadom jednog prijateljstva „Jackpot“ postavlja pitanje možemo li se zaista radovati uspjehu naših prijatelja koliko god on bio slučajan? Vjerujemo li zapravo u snagu prijateljstva? Biramo li samo one prijatelje s kojima nam je lakše biti nesretan? Možemo li prijatelje uopće odabrati? I postoji li uopće pravo prijateljstvo?
„Jackpot“ je ujedno i nastavak rada dramatičara Ivora Martinića na vlastitom predlošku u suradnji sa svim sudionicima procesa. Autoironijski preispitujući svoju poziciju autora koji tekst inicijalno pisan za film postavlja u kazalištu, Ivor Martinić bavi se specifičnostima i razlikama filma i kazališta. Ispisujući na sadržajnoj razini priču o odnosu prijateljstva, na formalnoj razini pokušava detektirati što sve čini odnos između onoga što se događa u vremenu između akcije i reza te mehanizma koji to vrijeme okružuje. (Jelena Kovačić)
Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture i medija i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.
AUTORSKI TIM
AUTOR I REDATELJ: Ivor Martinić
DRAMATURGINJA: Jelena Kovačić
IZVOĐAČI: Sanja Milardović, Iva Jerković Oreški, Silvio Vovk, Ksenija Marinković (NA VIDEOPROJEKCIJI)
SNIMATELJICA VIDEOMATERIJALA: Magdalena Ptiček
SNIMATELJICA TONA: Sunčica Ana Veldić
ASISTENT SNIMATELJICE TONA: Dominik Čović
OBLIKOVATELJ SVIJETLA: Igor Markić-Nikolac
PRODUCENTI: Romana Brajša, Ivor Martinić
ASISTENTICE PRODUKCIJE: Hana Zrnčić Dim, Dina Tudor
DIZAJN: Verlauf
FOTOGRAFI: Karla Jurić, Ivor Martinić
PREMIJERA: 17.11.2022., KunstTeatar
FESTIVALI I GOSTOVANJA:
21.05.2022. Showcase hrvatskog kazalište, HC ITI, Zagreb
17.02.2024. Gradsko kazalište “Zorin dom” Karlovac
27.05.2024. Mini Teater, Ljubljana, Slovenija
BROJ IZVEDBI: 23
Osvrti
Pametno napisana i režirana predstava također je izvanredno dobro izvedena. Sanja Milardović, u ulozi Sanje, prikazuje lik koji jako voli Saru i Gorana, ali upada u emocionalnu zbunjenost jer vidi te poznate ljude kako se ponašaju sasvim drugačije. Silvio Vovk igra Gorana, čovjeka koji tvrdi da je oduvijek znao da će jednog dana osvojiti jackpot. Ovo uvjerenje u unaprijed određeni uspjeh srušeno je spoznajom da ga njegova supruga Sara ne voli onoliko koliko on voli nju. Sara, koju igra Iva Jerković, poput Gorana, iritirana je unutarnjim sukobom izazvanim Sanjinom prisutnošću. Vjerojatno ostaje u vezi s Goranom samo zato što je on bio taj koji je osvojio jackpot.
Predstava je istovremeno kompleksna i bogata u strukturi, a opet ju je lako pratiti, uzbudljiva je, emotivna i često vrlo smiješna. Ovom produkcijom mladi KunstTeatar pruža sjajan primjer kako se važna, pametna i zabavna predstava može stvoriti s malo resursa.
Andrej Čajni, SEEstage
Glumci su kvalitetni u svim varijantama. Silvio Vovk je blagi i zaigrani suprug, iskreno odan svojoj partnerici, čak i ako ga ona uzima zdravo za gotovo. Za takvu izvedbu treba mnogo emocionalne zrelosti, koju Vovk pažljivo uspostavlja, ne propuštajući pokazati i točke unutarnjih povreda. Iva Jerković kao supruga točno igra nezanimljivu, samodopadnu socijalnu oportunisticu; također dopuštajući da osjetimo i njezinu potištenost. A Sanja Milardović donosi na scenu pravu sliku našeg društva: većinu ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem i ne lete na krilima lutrije.Trude se, ali ostaju praznih ruku. Njezina jedina želja je imati prijatelje, a ne sponzore, pa se tako i čitava predstava završava njezinom vizijom bračnog para prijatelja koji sjede uz nju, grleći je i naslanjajući se na njezino rame.
Nataša Govedić, Novi list
